Arhitekta Amir Vuk Zec postao je simbolom kombinacije tradicije i modernog nakon što je s kolegom Mirkom Marićem 1986. godine za idejno rješenje zlatarske radnje na sarajevskoj Baščaršiji podijelio svoju prvu od mnogih nagrada.
Pripada rijetkima koji bez ustručavanja govore o urbanističkom haosu u kojem živimo, haosu kao najvjernijoj slici onoga da vlast, najčešće putem arhitekture, komunicira sa svojim narodom.
Prije 14 godina Amir Vuk Zec je u okviru konkursnog prijedloga za izgradnju mosta koji bi spajao Radićevu ulicu sa Obalom Maka Dizdara, predložio kompletno arhitektonsko rješenje za Radićevu koja bi, zahvaljujući Vukovoj viziji, postala umjetnička četvrt.
Festival ulične umjetnosti FUU 2016, naslanjajući se na ideju koja, nažalost, nikada nije zaživjela, svoje festivalske aktivnosti u najvećoj mjeri je skocentrisao upravo u Radiećvu koja je od popodnevnih pa do večernjih sati zatvorena za saobraćaj, a prostor ulice pretvoren u galeriju, pozorišnu i koncertnu pozornicu na otvorenom.
”Te 2002. sam u konkursnom prijedlogu napisao da je Radićeva most jer most ima smisla kada povezuje nešto organizovano i sa jedne i sa druge strane. Pošto se tamo već nalaze Akademija likovnih umjetnosti i Meeting Point, Radićeva se kao jedna poprečna ulica, tajna za nas Sarajlije, otkrila. U Sarajevu se uglavnom krećemo uz prugu i rijetke su aktivne poprečne ulice, kao što je Radićeva, Kulovićeva i Štrosmajerova. Radićeva se pojavila kao mjesto na kojem bi se kultura u centru grada mogla osjetiti. Ona je i po formi umjetnička mišolovka. Kao takvu sam je i u mojim prijedlozima skicirao. Parteri, kada sam ja to planirao, još uvijek nisu bili u ovoj mjeri zauzeti; tada sam predvidio ovo što se sada dešava – svako će izaći sa svojom baštom i biće gužva koja je više nedefinisana već definisana. Pod zajedničkim nazivom i jednom zajedničkom nadstrešnicom, ako bi se i neke nove galerije aktivirale, Radićeva bi mogla postati mjesto na kojem grad pulsira na drugačiji način; da kultura bude ‘na nogu’, ne na ruku. Da se osjeti kultura grada, da sa njom živimo. Svaki grad to ima i šansa Radićeve je upravo u tome”, rekao je arhitekta Amir Vuk Zec u razgovoru za BHRadio 1 koleginici Ines Baždalić povodom najave za predstavljanje idejnog rješenja i razgovor o Radićevoj kao umjetničkoj četvrti koji je na programu trećeg festivalskog dana u 19:00.
Izmijenjen koncept Radićeve ulice učinio bi da umjetnost bude svima dostupna a ne kao danas smještena u galerije koje su ”skrivene” od svoje publike.
”Imali smo mi u memoriji grada dobri stari Umjetnički paviljon koji je bio u centru grada te bio svima na oku. Ako se naveče otvara izložba, svako je za nju znao. On je bio mjesto susreta, sastanaka, a pogledajte gdje su danas naše galerije. Collegium Artisticum sakriven, Umjetnička galerija BiH u nekom potkrovlju… Sakrili smo umjetnost od ljudi koji je žele konzumirati. U Radićevoj bi se stvorio neophodni nukleus. Tu je već godinama Buybook, zastavicu drži sada i Galerija Boris Smoje, mislim da bi se prepakivanjem postojećih prostora koji su u opštinskoj nadležnosti mogao kreirati zanimljiv prostor koji bi od popodne do sedam ujutru bio zatvoren za saobraćaj. Sa izmijenjenom scenografijom Radićeva bi postala duša grada”, rekao je Amir Vuk Zec.
U nastavku pogledajte idejno rješenje Amira Vuka Zeca za Radićevu ulicu!
Leave a Comment